Andrea Ljekaj.
Prostor za maštu.
Andrea Ljekaj o Kajdanki, nesavršenostima koje ostaju i slobodi koju daje drugim autorima.
Andrea Ljekaj
Na satovima glazbenog radije je crtao po kajdanci nego zapisivao note. Andrea Ljekaj tu je dječačku naviku pretvorio u polazište svojeg drugog samostalnog albuma. U pet odgovora govori o zvukovima koje ne želi previše popravljati, naslovima koji zadržavaju vezu s trenutkom nastanka i dizajnu koji ostavlja prostor za nastavak priče.
Andrea Ljekaj je glazbenik, producent i DJ sa sjedištem u Zagrebu te osnivač ATJE-a. Za SCENE:ID govori o albumu Kajdanka. Odgovore i fotografije poslao nam je 5. studenoga 2026.
Povratak kajdanci
Što za tebe znači naziv Kajdanka i kako je postao naslov albuma?
Inspiraciju za naziv albuma i cijeli koncept izvukao sam iz djetinjstva i satova glazbenog, tijekom kojeg sam radije crtao po kajdanci nego zapisivao note. Bilo mi je zanimljivo tu neku dječačku naviku pretvoriti u koncept za album. Kajdanka je na neki način povratak tom bezbrižnom pristupu, gdje se ne opterećuješ previše pravilima, nego jednostavno istražuješ i puštaš mašti na volju.
Nesavršenosti s karakterom
U opisu albuma spominješ klavijature, sirove bubnjeve, ritam-mašine i gitare. Kako odlučuješ koje nesavršenosti u zvuku želiš zadržati?
Ako mi nešto smeta, pokušam to popraviti, ali ako me iznenadi ili mi zvuči zanimljivo, često odlučim ostaviti upravo tako. Nekada elementi koji su malo izvan ritma, neočekivani zvukovi ili pretjerani processing daju pjesmi karakter koji možda ne bih dobio da sam sve pokušao "popraviti".
Kajdanka je na neki način povratak tom bezbrižnom pristupu.
Naslov kao poveznica
Album je gotovo potpuno instrumentalan, a naslovi poput „Dnevnik Pokvarene Mašine” već sugeriraju priču. Kako biraš koliko ćeš slušatelju otkriti naslovom?
Ne razmišljam previše o tome. Kod mojih pjesama bitno mi je da naslov ima neku poveznicu s glazbom, vremenom ili prostorom u kojem je nastala. Ponekad dođe spontano dok radim na pjesmi, a ponekad tek kasnije.
Notna polja pod drugim kutom
Potpisuješ i glazbenu produkciju i dizajn Kajdanke. Kako se oblikovao njezin vizualni identitet?
Vizual za album nastao je tako što sam uzeo notna polja iz kajdanke, okrenuo ih za 90 stupnjeva i počeo se igrati linijama, teksturom, bojama i fontom. Na poleđini albuma se uz informacije sa razlogom nalazi i broj 001. On simbolizira početak jedne priče i ostavlja prostora za njezin nastavak.
Sloboda za druge autore
Spomenuo si da uskoro izlaze remiksevi albuma. Što te najviše zanima čuti kad drugi autori preuzmu tvoje trake?
Definitivno želim da me iznenade i da si daju slobodu stvaranja. Zanimljivo mi je vidjeti kako netko drugi čuje moju glazbu i što će iz nje izvući, pogotovo ako ode u nekom drugom smjeru. Za ovo izdanje okupili smo sjajne hrvatske producente i producentice i veselim se to podijeliti s ostatkom scene!
Andrea Ljekaj
Interview by email · Editorial and image art direction: SCENE:ID. M. Jesovnik · I. Menencanin · H. Belobrk