Angela Kochinatz.
Ušima, a ne algoritmima.
Angela Kochinatz o sirovoj emociji, neočekivanim zaokretima i povezanosti koja ostaje i kada se svetla upale.
Angela Kochinatz
Za Angelu Kochinatz izbor muzike počinje osećajem, a ne žanrovskom odrednicom. U pet odgovora govori o hipnotičkoj energiji, slobodi studijskih mikseva i Botanici, intimnom događaju koji je pokrenula sa prijateljima u Beogradu.
Angela Kochinatz je DJ iz Beograda čiji izbor muzike prelazi žanrovske granice, sa emocijom, gruvom i povezanošću u središtu.
Emocija pre žanra

Šta te privuče nekoj traci kada biraš muziku za afro-house set?
Odlično pitanje, ali ne bih rekla da je to specifično za afro-house set, pre svega zato što puštam različite žanrove, a oni zapravo ne određuju kako biram muziku za setove. Za mene se sve uvek svodi na čistu emociju, bez ikakvih kalkulacija. Sve je u sirovoj energiji i onih prvih nekoliko sekundi koje mi privuku pažnju, umesto u trakama napravljenim isključivo za top-liste. Ne samo u ritmu i bas-liniji, već i u vokalima i onom trenutku gruva koji te jednostavno uvuče.
Jer na kraju je uvek stvar u tome da pronađeš i puštaš muziku koja u tebi budi nešto duboko, koja tvoju podsvest odvodi na sasvim novi nivo. Muziku treba birati ušima, a ne algoritmima.
Drugačiji način pripovedanja
Objavljuješ i melodic-techno mikseve. Šta se menja u raspoloženju koje želiš da stvoriš kada kreneš u tom pravcu?
To je potpuno drugačiji način pripovedanja. Uz melodic techno energija postaje mračnija, dublja i mnogo hipnotičnija. Kreće se u pravcu koji te navodi da jednostavno zatvoriš oči i prepustiš se zvuku, dopuštajući mu da te potpuno obuzme — dajući ljudima onaj iznenadni nalet adrenalina koji ih podstiče da sve osete na dubokom nivou. Trenutak u kojem puštaš haos i sa druge strane pronalaziš potpunu slobodu.
Muziku treba birati ušima, a ne algoritmima.
Osetiti prostor

Po čemu prepoznaš da je publika spremna za neočekivaniji muzički zaokret?
Kada dođe taj trenutak, jednostavno moraš da ga osetiš. Nema nagađanja, jer moraš da čitaš ljude ispred sebe i učiš od njih. A kada su svi na istoj talasnoj dužini i kreću se zajedno, jednostavno znaš da su spremni za sledeći nivo.
Sloboda da se priča razvije
Šta voliš da isprobaš dok snimaš studijski miks, a čemu bi u klubu možda pristupila drugačije?
Studijski miksevi ti daju potpunu slobodu. U klubu moraš da održavaš energiju iz sekunde u sekundu i stalno reaguješ na atmosferu koju ljudi stvaraju. Ali kada pravim studijski miks, uvek tačno znam koje ću trake puštati i u kom pravcu želim da idem. Volim da ne žurim, da mnogo sporije gradim tenziju i ponekad ubacim neočekivane žanrovske promene, puštajući da se priča razvija baš onako kako sam je zamislila, bez ikakvog pritiska.
Poseban je osećaj znati da je otkrivanje muzike beskrajan proces i uživam u toj činjenici: baš kada pomisliš da si čuo sve, neka nasumična traka u dva ujutru pokaže ti da nisi u pravu.
Ono što ostaje na podijumu
Koje iskustvo u Beogradu je najviše oblikovalo način na koji želiš da se ljudi osećaju tokom tvojih setova?
Hmm, teško je izdvojiti samo jedno, jer su ljudi u Beogradu posebni — imaju tu snažnu glad za pravom, beskompromisnom elektronskom muzikom. Ali rekla bih da je to verovatno Botanika, intimniji događaj za istinske ljubitelje muzike koji sam pokrenula sa prijateljima, sa programom posebno posvećenim deep, afro i melodic zvuku.
Puštanje tamo naučilo me je koliko prostor može potpuno da se preobrazi kada se energija poklopi, jer stvaranje seta nije samo puštanje traka — sve je u građenju duboke povezanosti i deljenju stvarnog, nefiltriranog trenutka. Shvatiš da ne puštaš samo muziku, već stvaraš zajednički emotivni beg i ostavljaš nešto stvarno na podijumu, nešto što ostaje sa ljudima dugo nakon što se svetla ponovo upale.
Angela Kochinatz
Interview by email · Editorial and image art direction: SCENE:ID. Afganovna · Benny Gashi